11. 12. 2010.

Trendovi: Ja ne čitam knjige, ja imam Internet


Gledao sam danas emisiju na RTS-u, nisam siguran kako se zove, ali to je onaj politički talk show sa 3 tačkice u bojama zastave i popularnom voditeljkom. (Slobodno se zaprepastite što ne znam naziv ove popularne emisije i ime poznate voditeljke!)
Tema emisije je (čini mi se) bilo obrazovanje (ili Kosovo). Jedan od gostiju je rekao nešto kao „Imao sam tu čast da često razgovaram sa mladim ljudima iz Engleske, i oni, čak i dobri đaci, kažu »Ja ne čitam knjige, ja koristim Internet« i to kažu bez imalo srama“.

Verujem da bi se većina (pogotovo starijih) oštro usprotivila ovakvim stavovima. 

Ali ja ne mislim tako, jer:

1. Mozak (pamćenje i memorija) su nepouzdani
Kao što se može zaključiti iz mog posta o korišćenu mobilnog telefona, ja jesam pristalica (Ajnšajnovog) stava da ne treba pamtiti ono što se može naći na drugom mestu. Zbog ovakvog stava često imam problema na poslu, naročito zbog toga što sam u svakodnevnom kontaktu sa klijentima (ništa ne znam da vam kažem uživo na sastanku; a preko telefona umem uz zadršku, ali samo ako sedim ispred kompjutera. Ako nisam pri kompjuteru, ja sam tabula rasa). Ali kritike (nadređenih) na svoj račun usled ovoga stoički podnosim, jer (nažalost) znam šta je alternativa. Naime, moje iskustvo me je naučilo da je ljudski mozak (pa makar bio i moj) vrlo nepouzdana „naprava“, te sam zbog toga imao problema u prošlosti. Ovi problemi su bili mnogo mučniji (od tabula rasa problema) i uz mnogo bolnije posledice.

2. Kapacitet memorije je ograničen
Svakako da postoji određeni limit po pitanju količine podataka koji se mogu uskladištiti u mozgu (pa makar to bilo i između 1 i 10 TB). Ako uz to uzmete u obzir da se obrazovanje u poslednjih 100 godina proširivalo ne samo na nova polja (nano fizika), već i po dubini (na početku 20. veka smatralo se da atom jeste osnovna i nedeljiva jedinica materije... danas imamo ne samno protone, neutrone, elektrone, već i subatomske čestice, a uz to i kvantnu teoriju, teoriju struna i sl...).
Postoje i zvanična istraživanja koja potvrđuju neverovatan rast količine informacija koju dobijamo. Ona kažu da je prosečan čovek u 17. veku za vreme svog životnog veka primio manje informacija nego što se danas nalazi u samo jednom izdanju nedeljnika New York Times (Infromation Overload, prva rečenica u dokumentu).
Zbog toga verujem da u prosečan mozak ne može stati prevelika (u obrazovnom sistemu definisana kao „neophodna“) količina informacija. Takođe verujem da nove, interaktivne tehnologije pomažu u tome da mozak prihvati mnogo više informacija usled većeg angažovanja uče(s)nika u procesu učenja.

3. Veštine su važnije od znanja
Isto tako verujem da je bitnije razvijati inteligenciju, ali i veštine. Pre svega se odnosi na veštine pronalaženja informacija koje zamenjuju ogromne količine informacija. Nekad (u moje doba) su profesori govorili da je važnije da znamo da nađemo gde se nešto nalazi (u kojoj knjizi) i da to možemo da razumemo, nego da to znamo napamet. Mislim da je danas Google promenio situaciju u smislu da više ne treba da pamtite ni „indeks knjiga“ već je neophodno samo da imate „veštinu konstruisanja upita za pretraživače“. (Meni to veoma pomaže... tako sam pronašao sliku za tekst o Individualnoj odgovornosti, ali i linkove za prethodnu tačku... ubr, upit je izgledao ovako: „average person in 19th century likely to data as in newspaper human data information“, potreban rezultat sam dobio iz prve, na šta sam veoma ponosan). Ako vam kažem da znam, kada me probudite u sred noći, da vam kažem koje je godine otkrivena Amerika, da li će to značiti da sam obrazovan ili da posedujem nekakva znanja? Naravno da ne. Ako Vam kažem da uz kompjuter za 10 sec mogu da saznam taj podatak (zajedno sa detaljima iz Kolumbove biografije) da li će vam to više značiti? Koga od ove dvojice biste pre zaposlisli u svojoj firmi?

4. Informacije imaju kratak životni vek
U današnje vreme turbulentnih promena (svi seminarski radovi su mi počinjali ovom, omiljenom mi rečenicom) informacije se brzo menjaju (postaju netačne, zastarele, neupotrebljive). Ovo naročito važi za IT i srodna polja gde znanje koje ste stekli na fakultetu ne možete da primenjujete ni ako se odmah po diplomiranju zaposlite.

I kao šlag na tortu:
- Did you know? 3.0 (ako vam nije dovoljno interesantno, gledajte samo ovaj video od 0:48)

Dakle, razumem decu koja ne čitaju knjige (naročito ako razvijaju veštine za nalaženje podataka, koje se stiču iskustvom). I ne mogu ih osuđivati zbog toga što sam ja u svoj mozak smestio gomilu (sada već netačnih i beskorisnih) podataka, između ostalog i relaciju da je znanje = knjiga, ali i da knjiga ne izgleda ovako.
 

2 коментара:

  1. Jako lepo napisan tekst, i slažem se sa autorom, doduše parcijalno, ali moram se odmah ograditi da ovakav sistem funkcionise samo kod nekih profesija.

    Zamislite samo doktora koji ima zapamcenu prvu pomoc na racunaru?
    Ili recimo planinara koji takodje ima mapu planine i izgled jestivih biljaka samo u .pdf formatu?
    Ne bi bilo sjajno zar ne?

    Jednostavno, ako vam posao nije 24/7 uz računar, morate ga znati.

    1. Hard disk mnogo više nepouzdaniji nego mozak
    2. Slažem se, ali takođe postoji puno bespotrebnih informacija koje ne bi uopšte trebali razmatrati
    3. Veštine su važnije od znanja - vazdan bile i biće
    4. Informacije imaju kratak životni vek - zavisi u kojoj oblasti, recimo fizika je skoro potpuno ostala ista od momenta proučavanja dok su se principi ekonomije i politike promenili iz korena(i to više puta, samo da dodam)

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala na komplimentima i komentarima.

    Doduše nisam mislio tako ekstremno... ipak nije fora da naučimo decu da čitaju i otvore PDF dokumente i da ih pošaljemo da rade. Jasno da neke osnove i principe posla moraju poznavati.
    Za planinara: mislim da mu je bolje da ima PDF, ima pretraživanje i sl. stvari koje rade bolje nego sa indeksima na mapi. A ako ima papirnu mapu i počne kiša, teško njemu. :)

    Mislim da ne mora da bude 24 sata uz računar, sada se sve može raditi sa mobilnog telefona (kao u mom tekstu o blogovanju sa mobilnog).

    1. Nemoj se ograničavati na hard disk... to je stara tehnologija... današnje kartice za fotoaparat/mobilni su daleko pouzdanije od hard diska. Mada nisam siguran kako stoje u odnosu na mozak (ako nađeš negde statistiku otkazivanja za jedno i drugo - javi!)
    Naravno Cloud computing je zakon. Pogledaj kako niko ne može da ukloni sadržaj Wikileaks sajta iako bi mnogi to voleli, i pokušavaju. Da je to sve kod jednog čoveka u glavi, bilo bi daleko nepouzdanije (sećanje i promene u pamćenju, brkanje ljudi i mesta, sama interpretacija kejblova, količina informacija koju bi zaboravio). Da je u više glava – bilo bi isto kao i sada... te informacije su u više glava i kao takve su potpuno beskorisne.

    2 i 3. neću ni ja tebi kontrirati :)

    4. O fizici sam i gvorio, a tome da je atom bio nedeljiv i da je to bio koncept fizike... Misliš da za par godina kada dobijemo rezultate iz CERN-a nećemo bacati sve knjige iz fizike i pisati nove (da ne kažem štampati, jer ne mogu da se kladim da će se knjige i dalje štampati).

    ОдговориИзбриши