Gledao sam danas
emisiju na RTS-u, nisam siguran kako se zove, ali to je onaj politički talk
show sa 3 tačkice u bojama zastave i popularnom voditeljkom. (Slobodno se
zaprepastite što ne znam naziv ove popularne emisije i ime poznate voditeljke!)
Tema emisije
je (čini mi se) bilo obrazovanje (ili Kosovo). Jedan od gostiju je rekao nešto kao „Imao sam
tu čast da često razgovaram sa mladim ljudima iz Engleske, i oni, čak i dobri
đaci, kažu »Ja ne čitam knjige, ja koristim Internet« i to kažu bez imalo srama“.
Verujem da bi se
većina (pogotovo starijih) oštro usprotivila ovakvim stavovima.
Ali ja ne mislim
tako, jer:
1. Mozak (pamćenje
i memorija) su nepouzdani
Kao što se može
zaključiti iz mog posta
o korišćenu mobilnog telefona, ja jesam pristalica (Ajnšajnovog) stava da
ne treba pamtiti ono što se može naći na drugom mestu. Zbog ovakvog stava često
imam problema na poslu, naročito zbog toga što sam u svakodnevnom kontaktu sa
klijentima (ništa ne znam da vam kažem uživo na sastanku; a preko telefona umem
uz zadršku, ali samo ako sedim ispred kompjutera. Ako nisam pri kompjuteru, ja
sam tabula rasa). Ali
kritike (nadređenih) na svoj račun usled ovoga stoički podnosim, jer (nažalost)
znam šta je alternativa. Naime, moje iskustvo me je naučilo da je ljudski mozak
(pa makar bio i moj) vrlo nepouzdana „naprava“, te sam zbog toga imao problema
u prošlosti. Ovi problemi su bili mnogo mučniji (od tabula rasa problema) i uz
mnogo bolnije posledice.
2. Kapacitet
memorije je ograničen
Svakako da
postoji određeni limit po pitanju količine podataka koji se mogu uskladištiti u
mozgu (pa makar to bilo i između
1 i 10 TB). Ako uz to uzmete u obzir da se obrazovanje u poslednjih 100
godina proširivalo ne samo na nova polja (nano fizika), već i po dubini (na
početku 20. veka smatralo se da atom jeste osnovna i nedeljiva jedinica
materije... danas imamo ne samno protone, neutrone, elektrone, već i subatomske
čestice, a uz to i kvantnu teoriju, teoriju struna i sl...).
Postoje i
zvanična istraživanja koja potvrđuju neverovatan rast količine informacija koju
dobijamo. Ona kažu da je prosečan čovek u 17. veku za vreme svog životnog veka
primio manje informacija nego što se danas nalazi u samo jednom izdanju nedeljnika
New York Times (Infromation
Overload, prva rečenica u dokumentu).
Zbog toga verujem
da u prosečan mozak ne može stati prevelika (u obrazovnom sistemu definisana
kao „neophodna“) količina informacija. Takođe verujem da nove, interaktivne
tehnologije pomažu u tome da mozak prihvati mnogo više informacija usled većeg
angažovanja uče(s)nika u procesu učenja.
3. Veštine su
važnije od znanja
Isto tako verujem
da je bitnije razvijati inteligenciju, ali i veštine. Pre svega se odnosi na
veštine pronalaženja informacija koje zamenjuju ogromne količine informacija.
Nekad (u moje doba) su profesori govorili da je važnije da znamo da nađemo gde
se nešto nalazi (u kojoj knjizi) i da to možemo da razumemo, nego da to znamo napamet.
Mislim da je danas Google promenio situaciju u smislu da više ne treba da
pamtite ni „indeks knjiga“ već je neophodno samo da imate „veštinu
konstruisanja upita za pretraživače“. (Meni to veoma pomaže... tako sam
pronašao sliku
za tekst o Individualnoj
odgovornosti, ali i linkove za prethodnu tačku... ubr, upit je izgledao
ovako: „average person in 19th century likely to
data as in newspaper human data information“, potreban rezultat sam dobio iz prve, na šta sam
veoma ponosan). Ako vam kažem da znam, kada me probudite u sred noći, da vam
kažem koje je godine otkrivena Amerika, da li će to značiti da sam obrazovan
ili da posedujem nekakva znanja? Naravno da ne. Ako Vam kažem da uz kompjuter
za 10 sec mogu da saznam taj podatak (zajedno sa detaljima iz Kolumbove
biografije) da li će vam to više značiti? Koga od ove dvojice biste pre
zaposlisli u svojoj firmi?
4. Informacije imaju
kratak životni vek
U današnje vreme
turbulentnih promena (svi seminarski radovi su mi počinjali ovom, omiljenom mi
rečenicom) informacije se brzo menjaju (postaju netačne, zastarele,
neupotrebljive). Ovo naročito važi za IT i srodna polja gde znanje koje ste
stekli na fakultetu ne možete da primenjujete ni ako se odmah po diplomiranju
zaposlite.
I kao šlag na
tortu:
- Did you know? 3.0 (ako
vam nije dovoljno interesantno, gledajte samo ovaj video od 0:48)
Jako lepo napisan tekst, i slažem se sa autorom, doduše parcijalno, ali moram se odmah ograditi da ovakav sistem funkcionise samo kod nekih profesija.
ОдговориИзбришиZamislite samo doktora koji ima zapamcenu prvu pomoc na racunaru?
Ili recimo planinara koji takodje ima mapu planine i izgled jestivih biljaka samo u .pdf formatu?
Ne bi bilo sjajno zar ne?
Jednostavno, ako vam posao nije 24/7 uz računar, morate ga znati.
1. Hard disk mnogo više nepouzdaniji nego mozak
2. Slažem se, ali takođe postoji puno bespotrebnih informacija koje ne bi uopšte trebali razmatrati
3. Veštine su važnije od znanja - vazdan bile i biće
4. Informacije imaju kratak životni vek - zavisi u kojoj oblasti, recimo fizika je skoro potpuno ostala ista od momenta proučavanja dok su se principi ekonomije i politike promenili iz korena(i to više puta, samo da dodam)
Hvala na komplimentima i komentarima.
ОдговориИзбришиDoduše nisam mislio tako ekstremno... ipak nije fora da naučimo decu da čitaju i otvore PDF dokumente i da ih pošaljemo da rade. Jasno da neke osnove i principe posla moraju poznavati.
Za planinara: mislim da mu je bolje da ima PDF, ima pretraživanje i sl. stvari koje rade bolje nego sa indeksima na mapi. A ako ima papirnu mapu i počne kiša, teško njemu. :)
Mislim da ne mora da bude 24 sata uz računar, sada se sve može raditi sa mobilnog telefona (kao u mom tekstu o blogovanju sa mobilnog).
1. Nemoj se ograničavati na hard disk... to je stara tehnologija... današnje kartice za fotoaparat/mobilni su daleko pouzdanije od hard diska. Mada nisam siguran kako stoje u odnosu na mozak (ako nađeš negde statistiku otkazivanja za jedno i drugo - javi!)
Naravno Cloud computing je zakon. Pogledaj kako niko ne može da ukloni sadržaj Wikileaks sajta iako bi mnogi to voleli, i pokušavaju. Da je to sve kod jednog čoveka u glavi, bilo bi daleko nepouzdanije (sećanje i promene u pamćenju, brkanje ljudi i mesta, sama interpretacija kejblova, količina informacija koju bi zaboravio). Da je u više glava – bilo bi isto kao i sada... te informacije su u više glava i kao takve su potpuno beskorisne.
2 i 3. neću ni ja tebi kontrirati :)
4. O fizici sam i gvorio, a tome da je atom bio nedeljiv i da je to bio koncept fizike... Misliš da za par godina kada dobijemo rezultate iz CERN-a nećemo bacati sve knjige iz fizike i pisati nove (da ne kažem štampati, jer ne mogu da se kladim da će se knjige i dalje štampati).